Ostrožac, gradina starijeg željeznog doba, srednjovjekovna tvrđava i turski grad. Tvrđava je smještena na dominantnom uzvišenju iznad lijeve obale rijeke Une i istoimenog naselja, na 12 km od Bihaća. Tvrđava je nepravilnog kružnog oblika sa kapikulom i kružnom branič-kulom uz koji se nalazi bunar. Prvi spomen tvrđave je iz 1286. Tvrđava je u posjedu knezova Babonića-Blagajskih (knezovi Ostroški). Prelazi pod vlast Antuna Bakšića 1552. Pada u ruke Osmanlija 1577. Od 17. st. tu je sjedište Ostrožačke kapetanije koja je najjača u Bosanskoj krajini. Dizdari i kapetani bili su Beširevići.

Osmanlije dograđuju tvrđavu u južnom dijelu oko 1700. Sjeverni srednjovjekovni dio grada prozvao se narodnim, a južni dio grada gospodskim. Tu je 1833. bilo 28 topova. Od 1836. Ostrožac je mudirluk u sastavu Bihaćkog kajmakamluka. Zbog učešća u protivljenju reformama sultana Mahmuda II 1837. prognan je posljednji ostrožački kapetan iz loze Beširevića Murad-beg Beširević. Njegov unuk, Mehmed-beg Beširević je ruševan ostrožački grad prodao Isabelli von Berks rođ. Adamović-Čepinski, supruzi tadašnjeg načelnika Bihaćkkog okruga (Veliki župan) Dr. Lothara von Berksa.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Ostrožac je jedno vrijeme bio sjedište vrhovnog štaba NOR-a. Od 1967. do 1992. godine u dvorištu utvrde je djelovala kolonija skulptura Ostrošca. Onaj, tko je uistinu ostavio prepoznatljiv pečat na ovom kompleksu, bez daljnjeg je, Isabella pl. Berks, supruga Viteza Malteškog reda, Lothara pl. Berksa. Mnoge znamenite ličnosti pohodiše Ostrožac. Trojica književnika, Branko Zagorac, Vladimir Nazor sa Josipom Brozom Titom i Ćamil Sijarić, u razdoblju od nepunih petnaest godina, ostavili su zapise o dvorcu Berksovih.