Kratko o starom gradu Ostrošcu

Ostrožac se nalazi 14 km sjevero-istočno od Bihaća na lijevoj obali rijeke Une. Smješten je na blagoj kosi 206 m iznad Une. Prvi put se spominje 1286. godine kao posjed knezova Blagajskih Babonića. Prema nekim nepotvrđenim podacima, utvrda Ostrožac postojala je još 405. godine prija našeg računanja vremena. U starim listinama se spominje kao "Orisio" ili "Hostrosach".

1577. godine, Osmanlije zauzimaju Ostrožac. General Khevenhüller (Kevenhiler) ga kratko poslije povraća ali 1578. godine definitivno ovdje vladaju Osmanlije. Najpoznatiji vladari Ostrošca su Bezi Beširevići. Oni su gotovo tri vijeka vladali Ostrošcem. 1661. godine, Petar Zrinski je jurišao na Ostrožac te ga totalno popalio. Tada se Ostrožac sastajao od oble kule na samom početku utvrde, kazemata, bedema i kapikule. U XIX vijeku je jedan od Beširevića cijeli brijeg ogradio visokim bedemima, pojačao iste sa tabijama i kulama te nastalo dvorište pregradio zidom. Sredinom XIX vijeka se spominju požari u starom gradu, gdje je sve sagorivo izgorjelo i ostale su samo ruševine. U velikom dvorištu na desnoj strani ispred "stare utvrde" stajala je nekad stara džamija. Posljednje ostatke te džamije je okružni načelnik u Bihaću, Lothar von Berks dao otkloniti prilikom izgradnje njegovog dvorca 1901. godine.

Nakon okupacije od strane Austro-Ugarske, 1878. godine, već pomenuti Lothar pl. Berks (Vitez Malteškog reda i državni komornik, major u penziji, časnik Carsko-kraljeve vojske Austro-Ugarske) pred sami kraj XIX vijeka poduzima napore kupovine kompletnog imanja Ostrožac, što ga dovodi u velike neprilike i dolazi do spora oko vlasništva. No Berks je uspio izgraditi svoju veleljepnu vilu na ruševinama starog grada, kako on navodi u "romanskom stilu". Berksovi su do 1938. godine boravili u ovom zdanju. 1946. godine je zdanje nacionalizovano i od tada se nalazi u državnom vlasništvu (prvo SFRJ pa danas BiH).